TAKTIČKA
VENTILACIJA
smišljena od
VATROGASACA
Postupci ventilacije vatrogasaca na mjestu događaja, koja se koristi kako bi se dobila taktička prednost tijekom vatrogasnih operacija gašenja požara unutarnjih prostora.

Paul GRIMWOOD
LONDONSKA VATROGASNA BRIGADA

Godine 1980-te londonski je vatrogasac PAUL GRIMWOOD predstavio nekoliko kontroverznih radova i članaka, uglavnom zasnovanih na njegovim vlastitim aktivnim istraživanjima i vatrogasnim iskustvima u UK-u i SAD-u, kojima je podrobno proučavao postupke strukturne ventilacije koje provode vatrogasci diljem svijeta. Koncept po imenu ŤTaktička ventilacijať - (termin kojega je izvorno predstavio i definirao 1989 kroz svoju knjigu ŤFOG ATTACKť - ŤNapad magleť i nekoliko ranijih članaka u UK FIRE časopisu) trebao je ohrabriti i povećati svijest o ŤTak-Ventť Ops i PPV-u (Ventilaciji pozitivnim pritiskom) te predstaviti sigurniji i efektivniji proces ventilacije struktura obuhvaćenih požarom od strane vatrogasaca na mjestu događaja, posebno posvećujući pažnju utjecaju dinamike zraka te plinskim formacijama uzrokovanima požarom. Slijedila je suradnja sa ŤWarrington Fire Research Consultantsť (FRDG 6/94) njegova terminologija i koncepti, službeno su prihvaćeni od strane Vatrogasnih službi UK-a, te se sada na njih poziva u obnovljenom izdanju priručnika za osposobljavanje Ministarstva unutarnjih poslova (1996-97).

Godine 1984 (9/84 – u FIRE Časopisu) postavio je pitanje dali se metode krovne ventilacije koje se koriste u SAD-u trebaju primijeniti u ranijoj fazi gašenja požara, te raspravljao o nekoliko ranijih slučajeva u UK-u gdje je ventiliranje moglo pomoći. Njegov članak od pet stranica iz 1985 (10/85 - Fire) opisuje taktičke implikacije korištenja krovnih proreza za ventilaciju požarnih plinova, te raspravlja o širokoj lepezi taktičkih opcija kojima se stvaraju sigurniji uvjeti rada za vatrogasce i zarobljene stanare, stvaranjem otvora u strukturi. Ovo je mjesto, gdje je, 1985, po prvi puta predstavio i objasnio prednosti Ventilacije pozitivnoga pritiska. 1987 (5/87 - Fire) Pozivao je Ministarstvo unutarnjih poslova na reviziju UK strategije i pokrenuo neka istraživanja o metodama taktičke ventilacije, te do 1988 (12/88 - Fire) opisuje na koji se način takva taktika mogla primijeniti na nekoliko velikih objekata koja su nedavno pretrpjela veliku financijsku štetu, a mislilo sa da je tome pridonio nedostatak ventilacije. Napisao je – Ťtijekom posljednje 4 godine pokušao sam podučiti i pokrenuti rasprave o vatrogasnoj taktičkoj ventilaciji u objektima obuhvaćenima požarom', te potvrdio kako je zanimanje Višeg Vatrogasnog časnika (Johna Craiga iz Wiltshirea) za teoriju i praksu 'Tak-vent Ops-a' veliki korak prema državnom prihvaćanju. Osobno je surađivao sa Craigom i Wiltshireskom vatrogasnom brigadom u pisanju prvog UK Standardnog operacionalnog postupka (Bilješke postupka - Operational Note) o Taktičkoj ventilaciji i Ventilaciji pozitivnim pritiskom 1989-e

Jedna od najtežih odluka koje vatrogasni zapovjednik, ili vatrogasac koji radi po SOP-u (Standardnoj Operativnoj Proceduri), zasigurno mora donijeti na mjestu događaja, u ranim fazama požara strukture, jest: ventilirati ili ne? Da li je najbolja odluka otvoriti prozor? Zarezati krov? Otvoriti krovne prozore? Strategiji ventiliranja objekata u požaru pristupljeno je iz mnogih različitih kutova. U SAD-u je odavno prihvaćeno kako je najbolje Ťotvoritiť zgradu u ranoj fazi operacije, kako bi se olakšali uvjeti za vatrogasce i one zatočene unutar objekta. Taj postupak također služi kao metoda prevencije raznih oblika ekstremnih ponašanja vatre, brzog širenja požara, itd. Kao i kontroliranja Ťgljivastogť širenja koje se često događa, kada požar putuje okomito kroz tavan i šupljine.

Protivno tome, Europski pristup drži da je rani postupak ventilacije strategija puna problema. Brzina gorenja se povećava kako se omogućava pristup dodatnom protoku zraka, a taj se efekt kosi sa gašenjem požara cijevima niskoga protoka koja su vrlo popularne. Europska filozofija se često bazira na vodovima niskoga protoka, koji rade na zalihama u spremniku vozila, tad se hitno ubrizgavaju u efektivno razdijeljene strukture. Američki pristup se uglavnom bavi sa bržim i aktivnijim razvijanjem požara, zbog velikih odjeljaka i imovine sa drvenim okvirima. Količina goriva u kućama u SAD-u je i donekle veća u usporedbi sa Europom.

Ipak, ono što mi je bilo zapanjujuće očito, kao vatrogascu koji je radio na obje strane Atlantika, je to da vatrogasci u SAD-u koriste postupak taktičke ventilacije prečesto dok Europski vatrogasci pribjegavaju toj metodi prerijetko! Očito je da su oba načina rezultirala uzrokovanjem smrtnih slučajeva kako stanara, tako i vatrogasaca.

Predstavljanje ventilacije Napada pozitivnim pritiskom - Positive Pressure Attack (PPA) 1980-ih pružena je mogućnost ventiliranja zgrada tako da se toplina, dim i plinovi tjeraju na kretanje ispred vatrogasaca koji napreduju, te da ti elementi izađu iz strukture kroz predodređenu točku. Ova se strategija napada još uvijek smatra potencijalno Ťopasnomť od strane mnogih autoriteta unutar vatrogasnih službi, dok je drugi u potpunosti podupiru. Na nju se često gleda kao na sekundarni oblik taktičke ventilacije, koju koriste vatrogasci na područjima ograničenih resursa i manjega broja ljudi.

U 1980-ima je Švedska vatrogasna služba počela posvećivati veću pažnju dinamici vatre, pa je istražila kakav utjecaj na borbu protiv strukturalnih požara imaju razni profili ventiliranja. Njihov je pristup povećao našu svijest te je ostalo vidljivo da vatrogasci uobičajeno rade bez bilo kakvog nužnog predznanja ili razmišljanja kako se formiraju požarni plinovi, kako putuju, kako se zapale, te kakav utjecaj na ishod bilo kojega događaja imaju razni parametri ventilacije. Očito je da vatrogasci i vatrogasni časnici trebaju, prije primjenjivanja akcija taktičkoga ventiliranja bilo koje vrste, dobiti nekakvo praktično razumijevanje načina ponašanja požara u objektima sa odjeljcima.

U globalu, trenutni Europski pristup postavlja stabilizaciju unutrašnjih uvjeta ispred akcije taktičke ventilacije i koriste se izoliranjem ili ograničavanjem požara, kao primarnom taktikom. Ipak, jednako je važno primijeniti principe procjene rizika u procesu donošenja odluka i točno prepoznati kada je postupak ranog taktičkog ventiliranja sigurniji ili produktivniji izbor. Biti će slučajeva kada je oslobađanje produkata izgaranja iz odjeljaka/strukture puno korisnije za stanare i vatrogasce od bilo kakve izolacije požara.

Pamtim slučajeve kada se vatrogasci nisu mogli penjati po stepenicama kako bi izveli primarnu potragu viših katova jer krovni prozori iznad stepeništa nisu bili otvoreni kako bi ventilirali toplinu i dim. U drugim slučajevima, ja mogu potvrditi igranje Ťloviceť sa vatrom dok se ona diže u obliku gljive i širi kroz krov, praznine itd. Također mogu opisati situacije gdje se vatra počela širiti van kontrole, zbog prevelike ili krivo smišljene ventilacije, pa je to ugrozilo živote. Istraživanje Švedskih znanstvenika, predložilo je da vatrogasci dobiju jasno razumijevanje kako se razvija gomilanje pritiska unutar zgrade u požaru, te kako plinovi putuju kroz razne tipove otvora u različitim situacijama. Uzroci takvog gomilanja pritiska mogu se podijeliti u više kategorija – Sputano termalno širenje – potisak vrelih plinova – normalna temperaturna razlika između unutarnjeg i vanjskog zraka - vjetar – mehanička ventilacija. Važno je shvatiti i činjenicu da otvori mogu postati ulazni ventili (zraka) dok se unutarnji pritisci kreću prema ravnoteži sa vanjskim pritiskom. Na kraju, kada dim i vatra izađu iz ventilirane prostorije, zrak će ući, pomiješati se sa ostatkom plinova, što može rezultirati povećavanjem intenziteta vatre. Moguće je da u toj fazi dođe do Ťflashoverať ili Ťbackdraftať.

Taktički Ciljevi
Svaki postupak ventilacije zahtjeva predumišljaj s obzirom na namjenu – što je cilj?
Postupci ventilacije se moraju bazirati na tri slijedeća cilja -

1. Ventilacija za Život.
2. Ventilacija za Vatru.
3. Ventilacija za Sigurnost.

ŤVentilacija za životť situaciju prepoznaje SOP gdje vatrogasci mogu stvoriti otvor ili razbiti prozore, kako bi dobili pristup iz vanjskoga položaja za primarnu pretragu visoko rizičnog područja strukture. To mogu biti sobe dalje od vatre ili područja koja graniče sa samim požarom. Taj pristup vatrogasci često nazivaju VES (Vent - Enter - Search) – (Ventilacija – ulazak – pretraga). Ta je strategija često opasna ali zauzvrat, može pružiti veliku dobit timu za pretragu. Postupak ventilacije i ulaska, kao bilo koji postupak taktičke ventilacije, zahtjeva ogromnu količinu preciznosti (ventiliranje točno određenih prozora); i predviđanje potencijalnoga širenja vatre. O takvom se postupku treba obavijestiti časnik na mjestu događaja i ekipe koje možda rade u unutrašnjosti kada je to moguće. Cjelokupan pristup ventilaciji mora biti pomno koordiniran kako bi sve strane znale što će se desiti. Zapamtite da se pretraga interijera mora kretati od prozora prema vratima i natrag, te se nasmije preduboko ulaziti u hodnik, iskoristite slijedeći prozor da ponovite način pristupa i proces pretrage. Otvori se nekada stvaraju iznad stubišta za izlaz u nuždi kada je u pitanju niska ili srednje visoka zgrada kako bi se smanjila zadimljenost, što omogućava sigurniju evakuaciju stanara.

ŤVentilacija za vatruť postupci se često pogrešno primjenjuju pa o cilju treba podrobno razmisliti. Glavni je cilj vatrogascima poboljšati uvijete u unutrašnjosti smanjivanjem razine temperature i povećanjem vidljivosti. Uobičajeno je vjerovanje da treba ventilirati prozore u prostoru gdje se nalaze i rade vatrogasci – to nije točno! pravilno je ventilirati prozore ispred mlaznice i blizu vatre, kako bi se produkti izgaranja sigurno istjerali van strukture. Činjenica je da većina požara odjeljaka gori pod ventilacijski-kontroliranim uvjetima, dok vatrogasci napreduju unutra – vatra traži zrak. Svaki stvoreni uvjeti negativnoga pritiska (tj.; ventilacija prozorom) privlačiti će vatru ka novim zalihama zraka, loša je stvar ako je taj zrak iza ili graniči sa prostorijom gdje je ekipa sa cijevima. Također, taj će dodatni zrak ubrzati vrijeme gorenja, te povećati količinu oslobađanja topline; ona tako može jednostavno postati toplija! Stoga je bitno da vatrogasna ekipa koja radi sa cijevima ima dovoljan protok mlaznice da se bori sa rastom vatre.
Za kraj, pazite na snagu i smjer vjetra prije stvaranja otvora. Pogotovo, otvor na vjetrovitoj strani zgrade može prouzročiti ubrzano kretanje vatre prema vatrogascima koji napreduju!

ŤVentilacija za sigurnostť se koristi kada vatra gori u premalo-ventiliranom stanju. Požar se može razvijati sporo, zbog Ťzapečaćeneť strukture ili odjeljka, stvarajući gomilanje teškog (vjerojatno vrućeg) dima, unutar zatvorenoga prostora. U tom slučaju mora se paziti na postupak ulaska kroz vrata te pametno može biti, prije ulaska, ventiliranje odjeljka izvana.

Odluka o stvaranju otvora unutar strukture obuhvaćene požarom, kako bi se dobila taktička prednost, treba biti dobro promišljena jer je ishod u velikom dijelu slučajeva neopoziv. U nekim situacijama takvi postupci mogu biti vrlo efikasni, dok u drugima mogu imati katastrofalne posljedice. Nekada će otvori služiti za oslobađanje produkata izgaranja, dok će nekada samo pružiti opasan protok zraka prema vatri. Često, najutjecajniji (opasniji) otvor koji vatrogasac može napraviti je mjesto ulaska u strukturu. Taj se otvor smatra kao potreba i ne smatra se kao dio plana ventilacije. Međutim, protok zraka koji se stvori u mjestu za ulaz može pojačati vatru te dozvoliti da eskalira iznad mogućnosti prvotnih mlaznica.

Taktički otvori stvoreni za oslobađanje produkata izgaranja, mogu služiti za reduciranje sakupljanja dima, smanjenje temperature odjeljka, sprječavanje Ťflashoverať i Ťbackdraftať i u globalu olakšavanje vatrogasne operacije. Ipak, također je moguće da ti otvori stvore neželjene i suprotne efekte, podizanje temperature što uzrokuje eskalaciju u širenju vatre te dovodi do Ťflashoverať, Ťbackdraftať i dimnih eksplozija.

Postupci ventilacije prozorima – sigurno ili ne?

Svaki puta kada vatrogasci probiju prozor, trenutni je rezultat uglavnom uklanjanje nekih produkata gorenja iz unutrašnjosti prostorije. To će vjerojatno podići granicu dima dalje od poda, pogotovo u blizini samoga prozora. Ujedno će doći do ulaska zraka u prostoriju a to može biti pozitivno ili negativno. Taj protok zraka može pomoći disati zatočenim stanarima ali jednako tako može pojačati intenzitet požara.

Takav protok zraka kroz otvor može prouzrokovati jedan od dva neželjena događaja – Ťbackdraftť ili Ťflashoverť (postoji potencijalno uzrokovanje 'flashovera' zbog povećanja ventilacije odjeljka kada se podiže brzina opadanja temperature koja se sprovodi kroz otvor. Ipak, postoji točka iznad stabilnosti gdje ventilacija može uzrokovati da se više energije oslobađa u odjeljku nego što izlazi kroz otvor, te ovo stanje Ťtermalnog bježanjať može dovesti do 'flashovera'). Kao dodatak tome, kretanje produkata izgaranja kroz otvor može dovesti do smanjenje pritiska u prostoriji, taj pritisak počinje Ťuvlačitiť toplinu i dim, a možda i samo vatru iz susjednih prostora. U glavnom, dolazi do kratkog poboljšanja uvjeta u blizini prozora ali to može biti samo privremeno. Uvjeti u ostalom dijelu strukture se mogu pogoršati zbog ove akcije ventilacije.

Opasnosti, povezane sa iniciranjem rapidne dekompresije u požarom obuhvaćenoj strukturi, postoje te mogu imati dramatičan utjecaj na širenje i ekstremno ponašanje vatre. U izdanju časopisa Fire Engineering u siječnju 2000 Brian White, časnik FDNY-a, predstavio je svoju teoriju o fenomenu koji je on nazvao – Ťbackdraftť visokoga pritiska. Gospodin White je vjerovao da utjecaj vjetra na zgradu nekada potiče stvaranje prevelikoga pritiska iznutra, dok zrak ulazi kroz razne otvore na vjetrovitoj strani zgrade. On, nadalje kaže da, kada se otvor stvori negdje drugdje na strukturi, naglo oslobađanje zatočenog pritiska ponekad pogoršava efekt bilo kojeg brzog razvijanja vatre pošto uskovitla veliku masu zraka koja se kreće visokom brzinom kroz strukturu. Opisao je nekoliko scenarija gdje je došlo do brze dekompresije strukture pri pucanju prozora, ili ventilacije, što je uzrokovalo drastično povećanje brzine gorenja koje je bilo veće od normalnog očekivanog efekta Ťventilatorať koje prouzrokuje samo kretanje vjetra.

Ja sam također opširno pisao o tom fenomenu od 1992 (Fog Attack-Napad Magle), kada sam rekao da se sile veće od momenta sile i inercije mogu stvoriti zbog negativnog pritiska koji se razvija unutar struktura tijekom požara. Jedan je takav primjer povezan sa negativnim pritiskom koji često postoji iza vatrogasaca dok oni napreduju kroz kat visoke zgrade obuhvaćen vatrom zbog čega se vatra Ťisisať iz stana ili kata i krene prema otvoru stepenica. Taj negativni pritisak može biti znatno velik te je nusproizvod prirodnog efekta dimnjaka samog stepeništa. U nekim prilikama, taj efekt može stvoriti negativan pritisak u području obuhvaćenom vatrom zbog čega vanjski prozori pucaju prema unutra, te tako dozvoljavaju vanjskim vjetrovima pojačavanje požara.

Prilikom požara visoke zgrade u Houstonu, Texasu 2001 kada je poginuo vatrogasni časnik, zabilježeno je - ŤIzašli su iz stana i krenuli hodnikom, ali se strašna stvar desila kada su otvorili vrata stubišta, tvrde izvori. Stubište se ponašalo kao bijesne ralje, uvlačeći toplinu i dim prema dolje iz gorućeg stana. Jahnkea i Greena efekt je nadvladao. Dim je postao gust kao povez na očima; bujica toploga zraka je prohujala. Časnici su se navodno pokušali izvući prateći cijev iz stana preko hodnika, zadatak koji je zakomplicirala zapletena životna linija, nepravilne staze. Nasilna promjena u strujanju zraka stvorila je veliku konfuziju isisavanjem topline iz vatre. Jahnkeu se činilo da se kreću prema vatri, a ne dalje od nje, dok su pratili cijev, kaže Hauckť.........
U srpnju 1990 su vatrogasci FDNY-a doživjeli slične efekte kada je požar na 51-om katu Empire State building stvorio preokret u kretanju dima i super-zagrijanim plinovima dok su vatrogasci prilazili iz smjera ventiliranih stepenica požarnoga tornja. Prirodni efekt dimnjaka na stubištu, u paru sa vanjskim vjetrom čija je brzina bila otprilike 60 milja na sat, razbio je vanjske prozore radi čega se okrenula vatra, toplina i dim prema stubištu iza vatrogasaca.

Godine 1988-e tim vatrogasaca iz Londona je zahvaćen dok su prilazili požaru visoke zgrade iz smjera stubišta. Dok su vatrogasci napadali vatru u peterosobnom stanu na 16-om katu otvaranje dvoja stubišna vrata na tome katu dozvolilo je negativnom tlaku da preokrene smjer protoka, povlačeći super tople plinove i vatru u stubište. Požar se proširio po stubištu tri kata gore i dva dolje! Nekoliko je vatrogasaca opečeno. Tijekom sredine 80-ih drugi je požar u UK-u uzeo život vatrogasca u veoma sličnim uvjetima dok se zajedno sa kolegama borio protiv požara u visokoj zgradi.

U prosincu 1998, tragedija je pogodila vatrogasnu četu grada New Yorka samo sedam dana prije Božića i odnijela živote 3 vatrogasaca. U 04,54 sata Brooklyn je poslao kola 4080 za požar na najvišem katu avenije 17 Vandalia u Starrett City razvojnom kompleksu. Kompleks u razvoju se nalazi na južnoj strani Brooklyn-a u djelu zvanom Spring Creek. Vatrootporna Deseterokatnica 50 x 200 se koristila kao dom za starije osobe. ťDok su časnik i vatrogasci stigli na vrata, nagla promjena smjera vjetra brzine 29 milja na sat ušla je u stan, a vatrena kugla od 2,000 stupnjeva u hodnikť.

Sa svježim sjećanjem sprovoda trojice vatrogasaca, New Yorkški najhrabriji su pozvani da se još jednom bore sa požarom visoke zgrade na Upper West Sideu Manhattana. Ovaj puta, 4 civila su izgubila život. U doslovnom ponavljanju požara koji je ubio 3 vatrogasca 5 dana ranije, hodnik i stubište su pretvoreni u dimnjak od 2000-stupnjeva. Kroz nekoliko minuta vatra se vidjela kroz prozore stanova na 19-om katu; oblaci crnoga dima bujali su uz pročelje zgrade visoke 51 kat. Za razliku od vatre na Vandalia Aveniji, za ovu zgradu nije bila obavezna ugradnja mlaznica u hodnicima, samo protupožarnih cijevi i cijev vode na stubištu. Mnogo stanara sa viših katova je imalo sreće i uspjelo izaći iz zgrade. Krenuli su stubištem dovoljno brzo pa ih dim i toplina nisu onemogućili. Ali njih 4 nije odabralo pravi trenutak. Poginuli su između 27-og i 29-og kata, zbog udisanja dima.

U 2001 nekoliko stanara tornja je spašeno sa krova visoke zgrade u požaru u Velikoj Britaniji, vatra je navodno Ťusisanať iz stana do stubišta, zbog čega su se vatrogasci morali povući i pregrupirati.

Ipak, ako ekipe napreduju, sa vatrogasnim cijevima u prostoriju koja gori, takav otvor pomaže jer izbacuje van toplinu i paru. Novije istraživanje koje su proveli Švedski znanstvenici pokazuje vjerojatne posljedice postupka lokaliziranog ventiliranja prozorom.

Ovdje imamo model postupka ventilacije prozorom koji demonstrira 2 sekundu, gravitacijska se struja formira dok zrak (plavo) ulazi u premalo ventiliranu prostoriju. Crveni predio predstavlja mješavinu zapaljivih plinova koji su prebogati da bi buknuli. Zeleni predstavlja opasno područje gdje se zapaljivi plinovi miješaju sa nadolazećim zrakom te formiraju zapaljivi sloj.

Samo 10 sekundi nakon postupka ventiliranja, formira se čisti, zapaljivi plin (zeleno) blizu stropa ali čisti je zrak dominantan u nižem dijelu prostorije. Ovo može dovesti do Ťpreokretať ako u blizini postoji izvor paljenja.

Zabilježene su situacije kada su postupci ventilacije doveli do katastrofalnih rezultata. Neke su zgrade dizajnirane sa normalnim mjestom ulaza, prednji ulaz na prizemlju, dok im je stražnji, podrum na Ťprepolovljenomť nivou tako da sa stražnje strane izgleda kao da je i on u prizemlju. Kada je inicijalno otvaranje za ulaz u prizemlju (sa prednje strane) za kojim slijedi postupak ventiliranja ili još jedna točka ulaza sa stražnje strane u podrum, često dolazi do munjevitog napredovanja vatre. Uobičajeno, te se situacije događaju dok su vatrogasci u prostoru.

POSTUPAK VENTILIRANJA POŽARA U DCFD CHERRY ROADU DEMONSTRIRA OVU OPASNOST

Uvijek je esencijalno razmatranje smjera vjetra i svaki efekt koji on može imati na širenje vatre. To je pogotovo važno kada vjetar puše prema mjestu ulaska – efekt toga može biti koristan ili opasan za vatrogasne timove u unutrašnjosti koji se kreču prema vatri. Situacija koja nadalje može dovesti do neželjenih uvjeta, jest slučaj kada se otvor za ventilaciju radi na prostoriji koja graniči sa prostorijom u kojoj je požar. Kada se protoci zraka stvore u samom odjeljku obuhvaćenom vatrom uvjeti se mogu popraviti, ali kada je prirodni put ventilacije u susjednoj prostoriji, temperatura i gomilanje dima se mogu pojačati i proširiti na susjedni odjeljak.

Sjetite se – u svakoj situaciji, što je vaš cilj pri stvaranju otvora? Privremeno olakšanje se desi blizu točke otvaranja ali ako takav otvor ventilacije nije ispred vatrogasaca sa mlaznicom u napredovanju – razmislite dva puta? Ako stvarate mjesto ulaza, procijenite rizik situacije te ponovo primijenite test ciljeva – dali postoji bolje mjesto ulaza? Što će se postići stvaranjem ovoga otvora?

Krovna ventilacija – moguća opcija?

Časnik Frank Montana (FDNY) opisuje pristup taktičkim krovnim ventilacijama -

U NYC mi ne ventiliramo visoko krovna privatna obitavališta u ranim stadijima požara. Umjesto toga, koristimo sve dostupno ljudstvo za agresivan napad na vatru i istodobno pretraživanje kata u požaru i ovoga iznad njega. Prema potrebi, jedinice koje kasnije stignu otvoriti će krov. Na privatnom obitavalištu sa ravnim drvenim krovom, inicirat ćemo krovno ventiliranje rano u operaciji jer će to znatno pospješiti unutarnje uvijete i omogućiti agresivan napad i pretragu. Za višestruka obitavališta, brzo ćemo otvoriti stubišna vrata i krovni prozor. To onemogućava vatri da se razvije u oblik gljive i pomaže žrtvama da prežive, kao i agresivni unutarnji napad i potragu. Ako je požar na najgornjem katu zgrade sa drvenim krovom, rezati ćemo iznad područja obuhvaćenoga vatrom kako se vatra ne bi proširila u tavan. Ako se širi u tavan, pokušali bismo rezanje rova uz postavljanje linija kako bi se vatra zaustavila. Na komercijalnim zgradama, sa metalnim krovovima i metalnim šipkama kao potpornjima, uobičajeno rezanje krova nema puno smisla. Jednostavno bismo otvorili bilo koje otvore, kao što su krovni prozori i pokušali horizontalno ventiliranje. Opasnosti pri rezanju ovih krovova su uobičajeno veće od prednosti. Isto ide i za drvene krovove prekrivene gipsom. Mi ih ne režemo. To je jednostavno preopasno. Tada se moramo nositi sa laganim drvenim podnim i krovnim gredama te laganim metalnim C spojnim letvama. Lagana drvena krovišta se urušavaju bez upozorenja u ranom stadiju požara a C spojne letve se pretvaraju u mlohave špagete pri izlaganju prvim toplinama. Rezanje krova podržavanog tim spojnim letvama nije dobra ideja. Čest problem je to što nismo svjesni da postoje. Nema znaka upozorenja da su postavljeni lagani metalni ili drveni nosači ili C spojne letve. Prva naznaka njihovoga postojanja može se otkriti kada se krov reže ili uruši. Pokušavamo identificirati takve zgrade i zabilježiti ih kod dispečera kako bi se upozorila jedinica koja se šalje. Zatim imamo problem kod krovova prekrivenih opnom čiji se požar brzo širi. (Vatrogasce je, doslovno potjerala brza vatra sa tih krovova.) Oni su još i, ovisno o tipu, veoma teški za rezanje. Kao što možete zamisliti, ne režemo mnogo betonskih krovova. Za naše zgrade, sa našim vrstama konstrukcije koristeći se agresivnim unutarnjim napadom i taktikom pretraživanja, krovna ventilacija ima puno smisla u velikom broju slučajeva. Opasno je kao i ulazak u zgradu i pretraživanje bez vatrogasne mlaznice, ali su nagrade često ogromne. (Spašavanje života) Čovjek na krovu mora biti iskusan i dobro uvježban vatrogasac.

Ventilacija pozitivnim pritiskom - PPV
Korištenje ventilacije pozitivnim pritiskom, kao strategije nakon požara, koju provode iskusni vatrogasci, dokazalo se kao sigurno i efektivno uklanjanje dima i opasnih plinova iz zapaljenoga odjeljka i strukture, što vatrogascima omogućava potpune operacije čišćenja sa lakoćom. Kada se koristi za prisilnu ventilaciju strukture/odjeljka tijekom samoga požara, PPV olakšava uvijete vatrogascima; povećava vidljivost; brzo i učinkovito uklanja dim i opasne plinove te smanjuje temperature unutar strukture. Međutim, takvo korištenje PPV-a zahtjeva intenzivni nivo treninga i sveobuhvatno shvaćanje ponašanja vatre, dinamike zraka i transporta plinova kroz strukturu. Prije korištenja PPV-a tijekom faza napada vatre najbitnije je znati gdje se vatra nalazi; u kojem je stadiju režima gorenja i dali je zapaljeni odjeljak u premalo ventiliranom stanju.

Tamo gdje je vatra u premalo ventiliranom stanju ili se vide pokazatelji Ťbackdraughtať PPV se ne bi smio koristiti ako će u zgradi biti ljudi. Dobro je utvrđeno da će dodatak zraka u premalo ventiliranom prostoru vjerojatno dovesti do Ťbackdraftať, dimne eksplozije ili čak Ťflash-fireť. Ako je vatra dostigla kontrolirano ventilirani režim sa ravnomjernim gorenjem, moguća je sigurnost pri iniciranju PPV-a ali vatrogasci moraju znati da će protok zraka iz ventilatora možda još uspjeti izazvati gomilanje opasnih plinova ili produkata izgaranja unutar odjeljaka. To se može očitovati kao super-zagrijano obloženje zidova i stropa te vruče žeravice što u kombinaciji sa povećanjem protoka zraka formira opasno okružje. Također, vatrogasci moraju shvatiti način na koji dinamika zraka u stepeništima i hodnicima potencijalno stvara negativni pritisak koji može doslovno usisati vatru, dim i plinove u takva područja. Potencijal za širenje vatre u druga područja gdje su elementi strukture probijeni, uvijek ostaje briga, te se PPV mora potencirati u kombinaciji sa korištenjem termalnih kamera (TICs) kako bi nadgledali takva širenja vatre u unutarnje prolaze i krovne praznine. Pri zapažanju adekvatno velikih izlaznih točaka nakupina dima je naravno glavni faktor u svakoj uspješnoj PPV operaciji. Recentnija adaptacija Napada Pozitivnoga Pritiska je korištenje izolacije od strane vatrogasaca u istoj razini sa PPV-om. To stvara područja 'sigurnih zona' ograničavanjem vatre i ventiliranjem opasnih nakupina plinova iz susjednih odjeljaka strukture prije otvaranja i ulaska u sam zapaljeni odjeljak. Npr., kada ekipa napreduje unutra i locira uznapredovali požar iza zatvorenih vrata mogu odlučiti ventilirati zgradu, koristeći PPV, te tako očistiti plinove prije ulaska u prostoriju kako bi ugasili vatru.

Taktička ventilacija ili taktika izolacije vatre? – Dvije opcije koje nude velike prednosti vatrogascima. Izbor se, u svakoj situaciji, svodi na pažljivo procjenjivanje rizika, balansirajući potencijalni rizik sa vjerojatnim dobitcima i primjenjujući test ciljeva kao što je opisano gore.

U nekim situacijama rana se primjena ventilacije jako oslanja na resurse, opremu i ljudstvo na mjestu događaja kako bi se osigurao siguran i efektivan ishod. Da budete u položaju raditi efektivno, mora postojati pred-plan koji je dokumentiran u SOP-u a vatrogasci moraju imati ran i siguran pristup krovovima, u formi ranijih uređaja/pomagala. Tamo gdje, alati za rezanje i motorne pile nisu dostupni, još je moguće iskoristiti postojeće otvore, krovne prozore, otvore iznad stepenica itd., kako bi se izvela sigurna ventilacija za život.

Paul GRIMWOOD
http://www.firetactics.com/TACTICAL%20VENTILATION.htm